Zašto vas trka za idealom osuđuje na usamljenost: kako perfekcionizam u ljubavi uništava prave osjećaje
Toliko često tu istu idealnu ljubav tražimo iz knjiga i filmova da prolazimo pored živih, toplih, ali manjkavih veza.
Želja za savršenstvom u osjećajima pretvara partnera iz osobe u projekt koji uvijek zahtijeva usavršavanje, a svaku svađu uzdiže u rang fatalne nespojivosti, a ne običnog ljudskog neslaganja, javlja dopisnik HERE NEWS.
Iza tog perfekcionizma često stoji strah iz djetinjstva: ako pogriješim ili izaberem ne najboljeg partnera, prestat će me voljeti. Stoga tražimo mane, uspoređujemo svoje odnose s drugima, gajeći u sebi kronično nezadovoljstvo.
Fotografija: Pixabay
Bojimo se prihvatiti jednostavnu istinu – prava intimnost ne rađa se iz savršenstva, već iz sposobnosti pregovaranja s nesavršenošću. Stručnjaci primjećuju da perfekcionistički pristup iscrpljuje emocije, zamjenjujući ih beskrajnim auditiranjem.
Prestajete osjećati radost zbog jednostavne prisutnosti osobe u blizini, jer je vaš mozak zauzet pravljenjem popisa: što je pogriješio, gdje je podbacio, što je trebao učiniti. Ljubav postaje naporan rad za postizanje mitskog standarda.
Stalni unutarnji monolog o tome kako bi stvari “trebale biti” blokira sposobnost da se stvari vide onakvima kakve jesu. Možete imati odanu, ljubaznu osobu u blizini, ali je ne cijeniti jer ne dorasta fiktivnoj slici princa na bijelom konju ili uvijek nasmijane, idealne domaćice.
Ova sljepoća za stvarne zasluge glavni je razlog osjećaja praznine. Psiholozi savjetuju prebacivanje fokusa s idealnog partnera na dovoljno dobrog.
Dovoljno dobro ne znači “tako-tako”. To znači pouzdan, pun poštovanja, sposoban za dijalog i iskrenu naklonost.
Ovo je stvarna osoba od krvi i mesa, a ne ideal sastavljen od vaših fantazija i strahova. Kada sebi i partneru date dopuštenje da budete nesavršeni, u vezi dolazi nevjerojatno olakšanje.
Napokon se možete opustiti, prestati igrati ulogu i biti ono što jeste – umorni, ponekad razdraženi, smiješni, čudni. Upravo u toj autentičnosti rađa se dubina koja toliko nedostaje idealnim, ali beživotnim zajednicama.
Osobno iskustvo mnogih parova koji su odustali od potjere za duhom potvrđuje da kada jednom prihvatite da sretna veza nije odsutnost problema, već sposobnost da ih zajedno riješite, svijet postaje svjetliji. Počinjete cijeniti ne velike geste, već svakodnevno “vidim te” i “ja sam s tobom”, čak i kada nije sve savršeno.
Morate shvatiti da je ideal slijepa ulica. Ne postoji put do njega, jer postoji samo u našim glavama. Put postoji samo do pravog čovjeka, sa svim njegovim poteškoćama i svijetlim stranama. I hodati njime, držeći se za ruke, puno je vrjednije nego stajati sam na jednom mjestu, čekajući mitsko savršenstvo.
Pročitajte također
- Zašto ljubav i osuda ne mogu živjeti u istom srcu: kako kritika pretvara partnera u optuženika
- Zašto zajedno šutjeti: kako šutnja postaje najiskreniji dijalog u paru